Usporedna raščlamba

ŠTO JE ESEJ?

Esej ili ogled posebna je vrsta rasprave, otvorena i prema znanosti i prema književnoj umjetnosti. Pisac nastoji razbistriti neke pojave, pojmove, probleme pa ih osvjetljuje s različitih strana iskorištavajući kako svoju stručnu upućenost i erudiciju tako i lakoću književnoumjetničkog izražavanja.

ŠTO JE ANALIZA ILI RAŠČLAMBA?

Raščlamba ili analiza vrsta je teksta kojim se objekt raščlambe raščlanjuje na najjednostavnije sastavne dijelove. Raščlamba je i također metoda istraživanja i u humanističkim i prirodnim znanostima. Smisao raščlambe je uočiti kako dijelovi funkcioniraju u cjelini i obrnuto.

ZAŠTO I KAKO CITIRATI?

Za esej, ali i za ostale raspravljačke vrste potrebne su vježbe citiranja. Te se vježbe sastoje:

1. od traganja za citatima za određenu temu

2. od uporabe citata u tekstu i to

    a) tumačenjem citata

    b) uključivanjem citata u tekst za potkrepu vlastite tvrdnje.

Citatom  se može poslužiti:

1. za osnaživanje nečije misli navodom njegovih izvornih riječi

2. za potvrdu vlastite misli tuđim mišljenjem

3. za uvrštavanje slikovitog, sretnog izraza kojega pisca u svoj tekst

4. radi isticanja da su nečije riječi glavna teza autorova teksta

5. radi ilustracije specifičnosti nečijega stila.

(priređeno prema Stjepku Težaku, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 2, Zagreb, 2003)

U ovom tipu zadatka zadaju se najmanje dva teksta koja povezuje neko obilježje, primjerice tematika, glavni motiv, književna vrsta, stilska epoha i sl. 

Treba izreći vlastiti stav koji se temelji na književnoj naobrazbi. Očekuje se da uočite problem, sličnosti i razlike ponuđenih tekstova. Treba promišljeno čitati ponuđene teksove i smjernice za pisanje koje uspostavljaju vezu između tekstova. 

Uz ponuđene tekstove pojavljuju se i informacije o naslovu, autoru i druge kontekstualne napomene kojima se ponuđenom ulomku upotpunjuje smisao.

(priređeno prema Ispitnom katalogu za Hrvatski jezik, šk. g. 2007./2008.)

sastavila: Nataša Sajko, prof.

(poveznica na očekivane odgovore je na dnu stranice)

Pjesnici na raskrižju i križu života

Pozorno pročitaj pjesme Josipa Pupačića Moj križ svejedno gori i Slavka Mihalića Ne nadaj se te ih nakon toga usporedi i svoja zapažanja oblikuj u esej trodijelne strukture od najmanje 400 riječi. Piši u skladu s jezičnom normom hrvatskoga standardnog jezika.

Moj križ svejedno gori

Evo me, moj svijete, na raskršću

i tvom i mome

Oprostimo se. – Ti plačeš

Moj križ svejedno gori.

Udaljuješ se; bez pozdrava, bez riječi, bez boga

I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi

Snijeg pada

Zemlja raste

A ti poražen toneš

Grad li si, selo, ili neki postiđeni narod

U krčmi

Moj križ svejedno gori

Uzdignut

Razapet

Mračan

Dovikujem ti. – On gori

Dovikujem ti. – Ti strepiš

iskre po tebi pršte

Peku stravične snove

Moj svijete, uzalud stvaran

Moj svijete uzalud ljubljen

Moj svijete

Udaljujem se. Pružam za tobom ruke

Sjene velikih vojski nadiru iz davnina

Zrak su omastile strijele

Razbijen

Usitnjen sanjaš

Neprestane pritištu more

Vjekovi pokapaju svjetlo

Rane otaca izrastaju u kraste

Divna majka Margarita prodaje suze

Majka Margarita

Moj križ svejedno gori

Nosim ga – moj križ a tvoje ime

Nosim ga

Slomljen ma svečan

Puta ne vidim nigdje

Voda po kojoj hodam hlapi

Poda mom bujaju pare

moj križ svejedno gori

Oblistava u beskraj tvoje ime

Udaljujem se

I putujem prema istoj nepoznatoj zvijezdi

Ti toneš po svome snu

A ja koracam

I grcam, i grcam, i gledam prema beskraju

Moj križ svejedno gori

Moj križ a tvoje ime.

Josip Pupačić 

NE NADAJ SE

Ne nadaj se svome spasenju, prijatelju!

Dovoljno je lovaca na tvome tragu da ćeš

jednom biti pogođen -

tako ćeš lijepo vrisnuti, da ce procvjetati

šuma.

Pamti: tvoj bol je za ljepotu jedne stvari

izvan tebe.

Ne nadaj se, ne skrivaj se, nego idi posve

ravno.

Ne boj se ni strelica ni metaka - oni ce te

svakako dokrajčiti -

ali daj da budeš velik svojim raskošnim smirenjem

Koje nećeš razdati za njihove grabežljive

poglede, oči gavranova.

Slavko Mihalić

Smjernice

 Poveži pjesme s ponuđenim naslovom: Pjesnici na raskrižju i križu života. 

Uoči i protumači raspoloženje lirskih subjekata u objema pjesmama.Odredi vrstu pjesmama prema temi i tonu. Objasni alegoričnost pjesama i njihovu višesmislenost. Uoči biblijsku motiviku i simboliku u pjesmama te ih poveži s idejama osobne, nacionalne i duhovne žrtve.Opiši značenja koja prepoznaješ u pjesmama i protumači njihov ukupni smisao.

Izdvoji najsnažnije pjesničke slike u pjesmama i prokomentiraj stilska izražajna sredstva kojima su ih pjesnici oblikovali.  Utvrdi vrijednost slobodnoga stiha u objema pjesmama i prokomentiraj kako pjesnik ostvaruje pjesnički ritam.

Uoči intertekstualne motive i poveznice među pjesmama i prokomentiraj usmjerenost pjesnika na dijalog s književnom tradicijom: motivi zvijezda u Kranjčevića, Šimića i Tadijanovića, motiv hrvatske krčme u Miroslava Krleže, motiv križa u Kranjčevića i Matoša, motiv strelica i tvrđave u Kaštelana, motiv gavrana u Poea, Baudelairea i Matoša itd.) 

Poveži pjesme s književnopovijesnim kontekstom nastanka i generacijskom pripadnošću pjesnika naraštaju krugovaša.

Kafka, Preobrazba i Šimić, Smrt

Pozorno pročitaj ulomak iz pripovijetke Preobrazba Franza Kafke i pjesmu Antuna Branka Šimića, Smrt.  Potom napiši usporednu raščlambu prema zadanim smjernicama. Trebaš odgovoriti na sve smjernice, ali nije obvezujuće oblikovati sastavak redoslijedom smjernica. 

Esej treba biti oblikovan u najmanje trima dijelovima. Pripazi na pravopisnu, gramatičku, leksičku i stilističku normu hrvatskoga standardnog jezika.

TEKST 1.

„A što sad?“ upitao se Gregor osvrćući se po mraku. Ubrzo je otkrio da se više ne može ni maknuti. Nije se tome začudio, prije bi se moglo reći da mu se činilo neprirodnim što se do sada zaista mogao kretati na svojim tankim nožicama. Inače se osjećao relativno ugodno. Osjećao je, doduše, bolove u cijelom tijelu, ali mu se činilo da malo-pomalo jenjavaju i da će na kraju posve uminuti. Jedva da je još osjećao trulu jabuku u leđima i upaljena mjesta oko rane što bijaše sva pokrivena mekom prašinom. Mislio je na svoju obitelj obuzet ganutošću i ljubavlju. Još je odlučnije nego sestra vjerovao, ako je to uopće bilo moguće, da mora nestati. U tom stanju pustog i smirenog razmišljanja ostao je sve dok ura na tornju nije odbila treći jutarnji st. Još je doživio osvit dana vani pred prozorom. Tad mu je glava i protiv njegove volje do kraja klonula, a iz nosnica mu se izvio posljednji slabašni dah. 

(…)

- Odite da ga vidite, krepo je; eo ga đe leži, krepan načisto!

Supruzi Samsa sjedili su uspravno u bračnom krevetu i proživljavali muke dok nisu svladali strah koji im je dvorkinja bila utjerala u kosti, tek su onda shvatili što im je javila. Međutim, tad su gospodin i gospođa Samsa brže-bolje ustali, svako na svoju stranu, gospodin Samsa zaogrnuo se pokrivačem, a gospođa Samsa pojavila se samo u spavaćici; tako su oboje ušli u Gregorovu sobu. Dotle su se bila otvorila i vrata dnevne sobe u kojoj je spavala Greta otkako su se podstanari bili doselili; ona je bila potpuno odjevena kao da uopće nije spavala, a tomu je u prilog govorilo i njezino blijedo lice.

- Mrtav? – reče gospođa Samsa i upitno pogleda dvorkinju, iako je sve mogla i sama provjeriti, pa i bez provjeravanja dokučiti. 

- Rekla bih da jest – reče dvorkinja i kao dokaz odgurne Gregorovo truplo metlom daleko u stranu.

Gospođa Samsa učinila je kretnju kao da želi zadržati metlu, ali to nije napravila.

- E pa – reče gospodin Samsa – sad možemo zbilja zahvaliti Bogu. – Prekrižio se, a sve su se tri žene povele za njegovim primjerom. Greta, koja nije odvajala očiju od trupla, reče:

- Pogledajte samo kako je bio mršav. Ta već mnogo vremena nije ništa jeo. Kako sam mu hranu donosila, tako sam je i odnosila.

I zaista je Gregorovo tijelo bilo sasvim plosnato i suho, zapravo se to vidjelo tek sad kad više nije stajao na nožicama i kad nije bilo ničeg što bi odvraćao pozornost od njega.

 - Hodi, Greto, na čas k nama – reče gospođa Samsa smiješeći se bolno, i Greta pođe za roditeljima u spavaću sobu, ne propustivši se prethodno još osvrnuti na truplo.

Dvorkinja zatvori vrata i širom otvori prozor. 

Franz Kafka Preobrazba

TEKST 2.

SMRT

I smrt će biti sasma nešto ljudsko

Na ležaju se tijelo s nečim nevidljivim hrve

i hropti

i smalaksava i stenje

i onda stane.

Ko kad mašina stane. I stoji. Ni makac.

I ljudi u to što se zbilo gledaju ko u neki

  svršen poso

i podižu se kao kad se podižu od stola

i sluškinje se uprav tad najviše uzrade

Mati će živinski kriknuti

otac zaćutati

i buljiti nijemo cijelog dana.

Antun Branko Šimić

SMJERNICE

Predstavi djela iz kojih su polazni tekstovi i smjesti ih u kontekst razdoblja u kojem su nastali. Obrazloži zašto su oba pisca pisala o temi smrti i umiranja s obzirom na njihovu osobnu sudbinu i vrijeme u kojemu su živjeli.

Usporedi prikaz teme smrti i umiranja u objema tekstovima i svoje tvrdnje potkrijepi argumentima (parafrazama, citatima) iz ulomka ili djela u cijelosti. Kako se prema smrti odnose Gregor Samsa i Šimićevo lirsko ja? Kako na njihovu smrt reagira okolina? Uoči kojim stvaralačkim postupcima autori  oblikuju književnu temu (opisivanje, pripovijedanje, monolog i dr.) i svoje tvrdnje potkrijepi argumentima iz teksta.

Iznesi svoje mišljenje i stav o temama koje otvaraju polazni tekstovi i poveži ih svojim osobnim i čitateljskim iskustvom, tj.  drugim pročitanim tekstovima  na koje te asociraju.

Camus, Stranac  i Andrić, Prokleta avlija

Pozorno pročitaj ulomke iz romana Stranac Alberta Camusja i Prokleta avlija Ive Andrića. 

Na temelju smjernica napiši usporednu raščlambu dvaju tekstova u kojoj ćeš raspravljati o uočenim problemima i tezama.

Piši u skladu s jezičnom normom hrvatskoga standardnoga jezika.

Kao uvek u svakom zlu, prvi dani u Prokletoj avliji bili su najgori i najteži. Naročito su noći bile nepodnošljive. Da bi se koliko-toliko zaštitio od tuča, svađa i ružnih noćnih prizora, fra Petar je izabrao jedan zabačen kut prostrane ćelije, iza velikog provaljenog odžaka, i tu se sklonio sa ono malo stvari što je poneo sa sobom. Tu su već bila dva građanina iz Bugarske, takođe "prolazni" i predodređeni za progonstvo. Fra Petra su primili bez mnogo reči, ali dobro. Svakako su bili zadovoljni da to mesto zauzme ovaj mirni , građanski odeven čovek iz Bosne o kom nisu ništa drugo znali ni pitali, ali su pogađali da je "prolazni" kao i oni i da mu je teško kao i njima u ovoj ružnoj i opasnoj gužvi.

Očigledno imućni ljudi, on su, koliko se moglo razabrati, bili žrtve neke pobune koja je nastala u njihovom kraju zbog preteranih poreza i nameta i nečovečnog načina uterivanja. Više kao neka vrsta talaca. Ali o svojoj krivici nisu govorili. Bili su brižni i uplašeni, ali na njihovim licima nije se to videlo. Ništa. Sve je u njima i na njima bilo od uzdržljivosti i opreza. Uvek opasan, obuveni i potpuno odeveni, ako ih poziv na polazak ne bi zatekao nespremne. (Dok ovi carigradski sitni i krupni hapsenici smatraju Prokletu avliju kao deo svoga života, i tako se i ponašaju, dotle ova dvojica stvarno i ne žive, nego samo tu borave i traju, a život im je ostao tamo u Bugarskoj. Sad čekaju rešenje. Živeće, ako im uspe da se vrate, dok su daleko od svoga i svojih, nema života. I ne treba im. Takvi su svi "prolazni").

Ivo Andrić, Prokleta avlija

Prvih dana nisam zapravo ni  bio u zatvoru - nekako sam nejasno očekivao da će se opet nešto dogoditi. Sve je počelo tek nakon Marijana prvog i posljednjeg posjeta. Onoga dana kad sam primio njeno pismo (pisala mi je da joj više ne dopuštaju da me posjećuje jer mi nije žena), onoga sam dana osjetio da mi je ćelija dom i da mi se život zaustavio. Kad su me uhitili, najprije su me zatvorili u jednu prostoriju u kojoj je bilo već nekoliko zatvorenika, mahom Arapa. Nasmijali su se kad su me ugledali.Zatim su me upitali što sam učinio. Rekoh da sam ubio jednog Arapina. Tada su ušutjeli. Uskoro je pala noć. Pokazali su mi kako da namjestim rogožinu na kojoj je trebalo da spavam. Jedan se kraj smota pa se tako napravi uzglavlje. Cijelu noć stjenice su mi miljele po licu. Nakon nekoliko dana premjestili su me u samicu, gdje sam spavao na daskama. Imao sam noćnu posudu i željezni umivaonik. Zatvor se nalazi navrh grada pa sam kroz prozorčić mogao vidjeti more. Jednog dana, dok sam se rukama grčevito držao za rešetke i ispružio lice prema svjetlu, uđe ključar i reče mi da imam posjet. 

(...)

Kad mi je jednog dana ključar rekao da sam već pet mjeseci u zatvoru, povjerovao sa mu ali ga nisam razumio. Za me je to bio neprestno isti dan koji mi je plavio ćeliju, i ista zadaća koju sam obavljao. Toga dana,ad je ključar otišao, pogledao sam u svoju limenu zdjelicu. Učinilo mi se dda mi je odraz lica postao ozbiljan čak i kad sam se trudioda se nasmiješim. Prodrmao sam ga ispred sebe. Osmjehnuo sam se, ali je on zadržao onaj isti strogi i tužni izraz. Danje bio na izmaku, a to je bi sat o kojem nerado govorim, bezimen st, kad su se sa svih katova zatvora dizali večernji šumovi praćeni tišinom. 

Albert Camus, Stranac

SMJERNICE

Razmisli o razlozima zbog kojih ljudi završavaju u zatvorima i njihovim reakcijama na zatočeništvo. 

Na temelju ponuđenih ulomaka zauzmi stav o predloženoj tematici.

Usporedi događaje koje su likove doveli u zatočeništvo i njihov pogled na svoj položaj i sudbinu. Analiziraj reakcije zatvorenika na prve dane u zatvoru i uoči kako doživljavaju ljude i prostor koji ih okružuje te tijek vremena. Svoje tvrdnje potkrijepi primjerima iz ulomaka, a argumentaciju proširi i na događaje koji im prethode ili ih slijede.  

Smjesti djela i autore u širi društveno-povijesni  kontekst i poveži problematiku i teme njihovih djela s događajiima koji su ih naveli na njihovo promišljanje.

Zaključi koliko zatočeništvo može promijeniti zatvorenika i iznesi svoj stav o svrhovitosti zatvorske kazne.

Krleža i Marinković: Ruke

Pozorno pročitaj polazne tekstove i prema smjernicama sastavi usporednu raščlambu. Piši u skladu s jezičnom normom hrvatskoga standardnog jezika.

Ruke. Kako samo izgledaju te mase ljudskih ruku što se miču gradskim ulicama? Te ljudske ruke kolju, puštaju krv drugim životinjama, stvaraju strojeve, bodu iglama, drže usijane pegle, svjetiljke, zastave, britve, instrumente, ljudi ih pronose ulicama i ne znaju što bi s njima? Skidaju suknene šešire, mašu palicama, nose u rukama kišobrane, cigarete, knjige, jedna ruka drži drugu u magnetizmu tjelesnog dodira, tople su ruke ljudske, znoje se, krastave su, ranjene, okupane, nafarbane, njišu se u mrtvim njihajima, prate kretnju ljudskoga gibanja kao mesnati uresi u jednoličnim amplitudama. I tako se miču ljudske ruke ulicama zajedno s ljudima, po tom dugotrajnom i jalovom ljudskom putu, koji teče i koji navire između zidova gradskih kao voda. A ljudi vuku sa sobom svoje ruke, svoje dugove, svoje gnjile zube i brige, i žene, i djecu, i umorne noge, i nezdravo, žalosnu tijelo, i tako se miču u bokovima i u zglobovima, otvaraju usta, govore, viču, a gdjegdje javlja se na usnama ljudskim smijeh. Još uvijek ima mnogo krvoločne prašume u obrazima ljudskim i taj protuprirodni smijeh što se tu i tamo javlja među ljudima, taj smijeh zvoni kao srebrno zvonce nad tminama, ali uglavnom lica su ljudska umorna i nepomična: više drvena nego mesnata.

Miroslav Krleža, Povratak Filipa Latinovicza

»Upravo zato što živiš na zemlji, što imaš samo pet prstiju, a koji put ni svih pet, ostavi mu ruke, one ti ništa nisu skrivile. Ruke nisu govorile; govorio je jezik.«

»Govorile su i ruke i jezik! Sav je on govorio!«

»I ruke su govorile? Ne, to lažeš! Nisu govorile! Gledaj kako su uplašene i nevine, kako se stiskaju i grče u posljednjem zagrljaju. Opraštaju se. Sjećaju se djetinjstva i plaču. Sjećaju se igara, razbijenih igračaka, ptica, praćke i ozljede na staklu, prolivene tinte, škara, zmaja i zemlje pod noktima. Još uvijek misle, jadne, na vjeroučiteljevu kaznu za one sitne grijehe po skrovitim mjestima. Ostavi te ruke. Izbodi mu jezik iglom kao djetetu koje govori ružne riječi, ali ruke ne diraj. One su nevine.«

»Nevine? Ti si luda! One su najviše krive!«

»Ruke najviše krive? Zar nije jezik govorio?«

»Govorio je, a one su potvrdile...«

»Potvrdile — kako?«

»Kako? Kako? Trebalo je da ustanu na njega, zatjeraju ga u usta i drže stražu. Jednom riječi, začepiti mu gubicu! Ali one su se lukavo zavukle u džepove. Znači, slagale su se!«

Ranko Marinković, Ruke

SMJERNICE

Uoči kako pisci razmatraju motiv ruku.  Potvrdi ili zaniječi utjecaj Miroslava Krleže na stvaralaštvo Ranka Marinkovića te smjesti obojicu pisaca u kontekst vremena i književnih poetika koje su slijedili.

Odredi odnos autora prema čovjeku kao biću koje se prepoznaje po radu svojih ruku. U kontekst svojih razmatranja uključi ideju o čovjeku kao radnom biću (homo faber) te marksističke filozofije po kojoj samo radom ostvaruje svoju bit. Odredi kakav su odnos prema ljevičarskom svjetonazoru iskazivala obojica pisaca i utvrdi taj svjetonazor  u ponuđenim ulomcima.

Zaključi svoj esej razmatranjima o ulozi i utjecaju rada i stvaralaštva na ljudski život i u svoja razmatranja uključi i podatke o djelima u cijelosti te pokaži poznavanje drugih pisaca koji su se bavili istom ili sličnom temom (čovjekom kao radnikom, kovačem svoje sreće i sl.)

Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi i Povratak Filipa Latinovicza

Pročitaj i usporedi ulomke iz dvaju književnih tekstova na temelju ponuđenih smjernica. Svoju usporednu raščlambu strukturiraj u esej s jasnim uvodom, razradom i zaključkom. Pripazi na pravopisnu, gramatičku, leksičku i stilističku točnost.

U esej trebaš uključiti odgovore na sve smjernice, ali te redoslijed smjernica ne obvezuje u sastavljanju. Esej treba imati 350 – 400 riječi.

LEONE: Ništa ne će biti dobro! Ti znaš, Beatrice: ovog čovjeka ovdje ja sam dotukao! Ja sam htio da oborim jednog tvrdog, ogromnog Glembaja, a ono ondje bio je jedan desperater pred stečajem! Strašilo bijedno za ptice! Ja sam se tukao s jednom fikcijom! Stanka. Leone, dišući kratko i uzrujano, suhim ustima kao u ognjici, brzo i nervozno, ali ne glasno: Sve je to kriminalno! Glembajevski kriminalno! Ja sam još učio nepravilne grčke glagole kad sam prvi put doživio kriminal! Bila se digla vjetrina i čupala stabla s korijenom, a mi dečki na botaničkom izletu, s bilinskom kantom i leptirskim mrežama, sklonismo se u jednu krčmu u šumi kraj kamenoloma. I tamo u tmini, u smrdljivoj krčmi, kod petrolejke, tamo su nekakvi crni i rutavi ugljenari govorili kako nekome treba pustiti krv! "Ubiti ga treba", tako je rekao jedan. Ja sam kao u bunilu, nošen groznim strahom, potrčao u tminu, u noć, i u onoj vjetrini, u prolomu oblaka, po grmljavini, ja sam od straha vikao i trčao bez glave! Tamo sam prvi put stvarno doživio da se ljudi ubijaju! Onda sam se kretao svijetom s leptirskom mrežom u ruci i sa šafranovom lukovicom! A danas sam star i glup, danas sam bolestan, i još uvijek živim u krvavoj krčmi! O, kad bih mogao da pobjegnem iz svega toga! Zvona u gradu. Ptice. Dan raste. Iz toga se ne može. Imala je stara Bárbóczyjeva pravo: Glembajevi su ubojice! Onaj varaždinski Glembay koji drži remetinečku crkvu u ruci, on je u viničkoj šumi ubio i orobio jednog kranjskog zlatara koji je vozio u Varaždin crkvenu zlatninu! To sam čuo od jednog glembajevskog kočijaša koji je služio još kod pokojnog Ferdinanda!

Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi

 Trčao je Filip u mračnom jesenjem pljusku, kao da je i sam poludio, a ona zvijer je nestala i nije se čulo više ništa. Pao je u grabu, zatrčao se na bodljikavu žicu pred nasadima na šetalištu, kod općinske kavane počeli su ljudi da viču i da trče za njim, u daljini, iznad ciglane, Bobin prozor gorio je rasvijetljen svijetlozelenkastim sjajem njene svilene zavjese. Krvav, razderan, blatan, mokar kao utopljenik, Filip je utrčao u sobu. Na stolu je mirno plamtjela svijeća. Sve je bilo razbacano, kao poslije teške borbe: jastuci, haljine, knjige, perine, suknje. Na postelji, s objema nogama na zemlji, prebačena preko krevetne daske ležala je Bobočka, sva u krvi: Baločanski pregrizao joj je grkljan. I sve je bilo krvavo: i posteljina i jastuci i njena crna svilena bluza. Oči su joj bile otvorene, te se činilo kao da gleda.

Miroslav Krleža, Povratak Filipa Latinovicza

SMJERNICE

Smjesti ponuđena djela u književno povijesno razdoblje i odredi vrstu djela kojoj pripadaju. Odredi važnost tih djela u kontekstu Krležina stvaralaštva.

Smjesti polazne tekstove u kontekst djela u cjelini. Iznesi osnovna obilježja Krležinih intelektualaca na primjeru ponuđenih ulomaka i odabranih likova, a svoje tvrdnje potkrijepi primjerima iz ulomaka.  Usporedi Leona i Filipa, Baločanskog i Ignjata Glembaja te ocrtaj dva tipa tipičnih Krležinih likova i pozabavi se dvjema tipovima spoznaje o kojima Leone Glembay govori na početku drame Gospoda Glembajevi.

Usporedi doživljaje života i smrti dvojice Krležinih likova iskazane u polaznim tekstovima i poveži ih s cjelokupnim svjetonazorom vremena koje se ocrtava u tim likovima.  Iznesi svoj stav o temama kojima su zaokupljeni likovi u ponuđenim ulomcima i djelima u cjelini i objasni i potkrijepi koliko ti je njihov svjetonazor blizak ili tuđ.

Visoke ličnosti

Pozorno pročitaj ulomke iz dvaju tekstova. Nakon čitanja, slijedeći smjernice, usporedi tekstove i oblikuj svoju usporednu raščlambu u tekst sastavljen od uvoda, razrade i zaključka. U uvodu iznesi svoju tezu o tekstovima, u razradi dokaži  tezu i potkrijepi svoje tvrdnje argumentima iz tekstova, a u zaključku iznesi  sintezu razmatranja. Tijekom raščlanjivanja iznosi mišljenje o idejama koje tekstovi nude te se potrudi da tekst ima obilježja raspravljačkih vrsta (poput eseja). Pripazi na pravopisnu, gramatičku i stilističku normu.

Ponašanje i običaji „visoke ličnosti“ bili su solidni i dostojanstveni, ali ne suviše komplicirani. Temelj je njegova sistema bila strogost. „Strogost, strogost i – strogost“, običavao je on govoriti, i kod posljednje riječi bi vrlo značajno gledao u lice onomu s kim je razgovarao. Zapravo i nije za to bila nikakva razloga, jer desetak činovnika, od kojih se sastojao cijeli državni mehanizam njegove kancelarije, i onako je drhtao i stojeći „mirno“ čekao dok šef prođe kroz sobu. Obični njegov razgovor s nižima od sebe naginjao je da bude strog i sastojao se od jedva tri rečenice: „Kako se usuđujete? Znate li vi s kim govorite? Jeste li svjesni tko stoji pred vama?“ uostalom, on je u duši bio dobar čovjek, dobar s drugovima, uslužan; ali generalski čin* ga je potpuno zbunio. Nakon unapređenja u generalski čin on se nekako smeo, skrenuo s puta i uopće nije znao kako da se drži. Kad je bivao u društvu sebi ravnih, još je bio čovjek na svome mjestu, vrlo čestit, u mnogom pogledu čak ne glup čovjek; ali čim bi dolazio u društvo gdje je bilo ljudi ma samo za jedan čin nižih od njega, tamo je bio naprosto nesnosan: šutio je, i njegov je položaj izazivao samilost, pogotovo kad je sam osjećao da bi neusporedivo ljepše mogao provesti vrijeme. U njegovim se očima nekad mogla opaziti silna želja da se pridruži nekom zanimljivom razgovoru i društvancu, ali ga je od toga odvraćala misao:neće li to s njegove strane biti pretjerano, neće li to biti familijarno, i neće li on time umanjiti svoju važnost. I zbog takva je rasuđivanja vječno ostajao jednako šutljiv, tek bi malokad izustio neke jednosložne zvuke, i na taj je način izašao na glas kao rijetko dosadan čovjek. K takvoj eto „visokoj ličnosti“ dođe naš Akakij Akakijevič, i osim toga dođe u najnepovoljnije vrije, u zao čas po sebe, ali u dobar čas po visoku ličnost.Visoka ličnost“ nalazila se u svome kabinetu i vrlo veselo razgovarala s nekim davnim znancem i drugom iz djetinjstva, kojega nije vidjela nekoliko godina, a sad je nedavno stigao. Međutim mu javiše da je došao nekakav Bašmačkin. On odsječeno upita:

- Tko je to?

Odgovoriše mu:

- Nekakav činovnik.

- Ah! Može čekati, sad nemam vremena – reče visoka ličnost.

(....)

- Aha! tu si napokon! Napokon sam te ovaj ščepao za ovratnik! Tvoja mi kabanica i treba! Za moju se nisi pobrinuo, i još si me izgrdio - sad mi daj svoju!Jadna "visoka ličnost" samo što ne umre. Koliko je godi bila svojeglava u kancelariji i uopće pred nižima od sebe, i mada je svatko tko bi vidio njenu muževnu vanjštinu i stas govorio: "Uh, što je silovit!" ipak u ovaj čas, kako se događa veoma mnogim ljudima viteške pojave, nju spopade takav strah da se ne bez razloga počela pobojavati da nije dobila napadaj kakve bolesti. Ona čak sama skide sa sebe svoju kabanicu i zaviče kočijašu sasvim tuđim glasom: "Tjeraj kući, što brže možeš!" Začuvši taj glas, koji obično tako zvuči u sudbonosnim časovima i čak se redovito popraćuje koječim daleko stvarnijim, kočijaš zamahne bičem i pojuri kao strijela. Za nešto više od šest minuta "visoka ličnost" je već bila pred ulazom svoje kuće.

Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Kabanica

Sjećam se i širom otvorenih dvokrilnih balkonskih vrata, a i toga koliko sam zavidio predavaču koji je mogao često, poslije već gotovo svake minute, zakoračiti na golem balkon, kao da su ta udaljavanja u hladnije predjele bila samo zarezi u njegovu izlaganju; ni ne zaustavljajući se do ograde , on se je, nagnuvši se iznad željezne rešetke, svako toliko zagledavao u sparni ponor kružnoga bulevara, a u zagušljivoj sam se sobi i ja svaki put čeznutljivo prisjećao prašnjavih krošanja stabala uz cestu koja su se vjerojatno upravo pomicala u sutonskome vjetriću, prolaznika koji su pod njima tumarali, pohabane terase kavane Simplon, danas Simpla, preko puta, te skrivenih prostitutki koje su nimalo tajnovito i hitro kuckale visokim potpeticama u smjeru štajge kod Narodnoga kazališta ili u Ulici Berkocsis. No pozornost mi je daleko više privukla, premda sam joj tek poslije počeo pridavati veće značenje, činjenica da je po završetku izlaganja toj visoko nadređenoj ličnosti, koja je bila crvena u licu poput kuhanoga raka, znoj s čela tekao u potocima i da se tresao kao prut na vodi, valjda od napora kako sam tada vjerovao (ukoliko sam uopće išta pomišljao). Ipak, njemu se nije nimalo žurilo spustiti se na ulicu; baš suprotno, jedva se mogao otrgnuti od nas, čak je neke i posebno oslovio, a kada smo ga se na jedvite jade napokon riješili, mogao sam zakoračiti na balkon i s uzdahom olakšanja baciti pogled na ulicu upravo u trenutku u kojemu je ta visoko nadređena ličnost napuštala našu zgradu, a iz crnoga su auta, koji je čekao u rub pločnika, upravo skočila ona dva ominozna muškarca, koji su u svako doba spremni na akciju, a koji su vrlo revno, premda donekle ipak malo nasrtljivo pomagali visoko nadređenoj ličnosti ulazak u spomenuto vozilo. U međuvremenu su se, u toj nagloj tišini koja katkada na kraju nekih doista nepodnošljivih dana u sve gušćem smrkavanju na kratak tren prekine galamu velegradova kao da je vrhunac orkestralonoga zvuka ili pak njegova stanka, ponešto avetinjski upalile ulične svjetiljke. Vas, zrele i obrazovane ljude, rekao sam okupljenome društvu (...) više neće iznenaditi kad saznate kamo je spomenuti crni auto odveo svoju žrtvu, da je ta visoko nadređena ličnost s balkona neprestance vrebala taj crni auto koji je tamo dolje nekoga čekao, neko vrijeme vjerujući da crni auto možda ipak ne čeka njega, a onda je čovjek - tijekom izlaganja - polako shvatio, postao nedvojbeno siguran, da crni auto čeka upravo njega i samo njega, pa je nakon otkrića nepobitne istine mogao samo odugovlačiti, dakako, samo neko vrijeme odgađati trenutak odlaska i napuštanja zgrade, prekoračenje njezina praga; no ne bih znao reći što me je više, i dakako neugodnije iznenadilo; da li je to bio susret koji se odigrao nakon četiri, pet ili čak šest godina kasnije u tada još nepostojećem drvoredu Adrassyjeve ili Staljinove ulice, koja je još bila i Ulicom Mađarske omladine ali i Narodne republike itd., s isprebijanom ruinom, s napola slijepim i slomljenim starcem u kojemu sam s neizrecivim užasom prepoznao tu nekadašnju visoko nadređenu ličnosti, ili sam se više zaprepasti kada su dan nakon prizora s balkonom u velikoj strci sazvali redakcijski sastanak, takoreći nekakav "leteći brifing" tijekom kojega sam o toj visoko nadređenoj ličnosti koja je još jučer bila predmetom općega respekta, općega obožavanja, općeg ulagivanja morao slušati nevjerojatno besmislene stvari, golemu količinu besmislica.

Imre Kertesz, Engleska zastava

(Imre Kertesz rođen je 1929. u Budimpešti. Godine 1944.  deportiran je u Auschwitz a nakon toga u Buchenwald gdje je dočekao i oslobođenje. Po završetku Drugog svjetskog rata vraća se u Budimpeštu gdje je isprava radio kao novinar, zatim kao neovisni pisac i prevoditelj. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2002. godine.)

SMJERNICE

Usporedi kako dvojica pisaca govore o visokim ličnostima. 

O kojim totalitarnim društvima govore priloženi tekstovi? Obrazloži i citatima potkrijepi svoje mišljenje.

Iskazuju li pisci strah ili podsmijeh spram autoriteta visokih ličnosti? Argumentiraj.

Po čemu se visoke ličnosti izdvajaju nad ostalima (Akakijem Akakijevičem, pripovjedačem)?

Koje su društvene okolnosti omogućile visokim ličnostima izdizanje te njihov pad?

Koja je funkcija kabanice i balkona? Protumači.

U čemu se razlikuje opis pada visokih ličnosti u dvama tekstovima?

Koji je tekst, po tebi, potresnije i dojmljivije prikazao pad visoke ličnosti? Obrazloži i argumentiraj.

Iznesi svoj stav od totalitarnim društvima i političkim uređenjima u kojima su moguće situacije poput opisanih.

MATOŠ  I CESARIĆ

Pozorno pročitaj pjesme. Nakon čitanja, uz pomoć smjernica napiši esej u kojem ćeš usporediti oba teksta i istaknuti njihove zajedničke osobine te uočiti i objasniti razlike. Tvoja usporedna raščlamba treba biti napisana u obliku vezanoga teksta. Pripazi na trodijelnu strukturu (uvod, razrada, zaključka), pravopisnu i gramatičku točnost i stilsku primjerenost svoga sastavka.

GOSPA MARIJA

Ima jedna mala gospa Marija,

Što sve mi draža biva što je starija.

Jer ona me je prvog trudno rodila,

Za ručicu me slabu prva vodila.

Prva me na ovom svijetu volila,

Prva se za mene Bogu molila,

Kupala me suzom, Bog joj platio,

Anđeo joj suzom suzu vratio,

Dojila me mlijekom svoje ljubavi,

Učila me ovaj jezik ubavi,

Kojim ću i onda slatko tepati,

Kada ću za plotom možda krepati.

Samo tebe volim, draga nacijo,

Samo tebi služim, oj, Kroacijo,

Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,

Za te živim, samo za te, amen!

Antun Gustav Matoš

TRUBAČ SA SEINE

(Matoš u Parizu)

Moja je soba tako jadno mala,

Ja ne bih u njoj izdržati mogo

Da mi oči ne sanjaju budne.

Al ne ropćem. Sudbini velim: Hvala;

Jer mojoj bijedi čudan sjaj je dala,

I moje patnje nisu uzaludne.

Danas sam opet ručo samo čaj.

Al vlažna blagost sja u mome oku:

Ja opet mislim nas svoj rodni kraj.

I čežnja preobražava mi javu:

Sa Quaija mjesto Seine čujem Savu,

I Tuškanac mi šumi iz aleja.

Na domovini dvostruka je sjena:

Baca je Pešta, i baca je Beč.

Ona je sva u crno zavijena -

Ne čuje, Majko, niko tvoju riječ!

Šumori, diše more, teče Drava,

A između njih jedna zemlja spava.

Pod vedrim nebom slobodnog Pariza

Koliko puta tuga me je srela

U vrevi Etoilea, Saint-Michaela!

O bože moj, tu treba biti jak!

U tome svjetlu još me više boli

Rođene moje grude gluhi mrak.

Udišem Pariz. Smjelim bijegom spasih

Slobodnu dušu, ali ja sam sin,

A mojoj majci sve su sjeđe vlasi.

Ja žene nemam, a ni druga nemam.

Što još imadem? Samo jezik svoj

U koji život svoga srca spremam.

Zanosi, misli, ritmovi i rime!

Ja bezimen u bezimenu mnoštvu

Daleko negdje stičem sebi ime.

I muku mučim samca dezertera,

Što zabranjenu domovinu sanja

Na hartiji, u potezima pera.

Pero... ta mala, ta obična stvar,

A kako živa, kako puna snage!

Kad iz njeg teče novih riječi čar,

Omamljuju me kao govor drage.

Sva utjeha je u tom malom peru:

Što pod njim niče, smije se i plače,

I sja, i grije, i vraća mi vjeru.

O Hrvatska, o moja domovino,

Ti moja bajko, ti moja davnino!

Ti porobljeni, oteti mi kraju!

Gle, jadni dezerter ti daje dar,

Bogatiji no kraljevi ga daju,

I sav je ljubav, pobuna i žar.

Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,

Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,

Ja neću, neću, neću da se smirim.

Ko svježi vjetar u sparinu pirim,

A kada umor svlada duše lijene,

Na otpor trubim ja trubač sa Seine!

Šta mi je plaća? Mržnja gmizavaca

Što svoje blato lijepe o moj glas.

Al ja pred licem roda stojim vedar.

Za hljeb slobode prilažem svoj klas:

Zar nije zlatan, i bogat, i jedar?

Dobriša Cesarić

SMJERNICE

Smjesti pjesnike u kontekst epohe i stila kojemu pripadaju.

Što je tema prve, a što druge pjesme? Što ih povezuje? Koji elementi biografije Antuna Gustava Matoša možemo prepoznati u objema pjesmama.  Kojim bi stihovima dokazao da je jezik najvažniji motiva u objema pjesmama.

Dokaži da obje pjesme imaju polazište u domoljubnome zanosu. Potvrdi svoje tvrdnje navođenjem stihova i pjesničkih slika.

Usporedi pjesnički jezik , stil, stihove i strofe u obje pjesme i ukaži na sličnosti i razlike.

Iznesi svoj doživljaj Matoševa pjesništva i njegova izbjeglištva i usporedi ga s Cesarićevim.

Luis de Gongora, Na grobu vojvotkinje od Lerme i Jack Turner, Začini, povijest jednog iskušenja

Pred tobom su dva teksta. Tvoj je zadatak usporedno ih raščlaniti i napisati školski esej uz pomoć ponuđenih smjernica. Esej oblikuj u tri dijela (uvod, razradu, zaključak) i pri tome pazi na pravopisnu, gramatičku, stilističku i rječničku točnost.  Redoslijed smjernica ne obvezuje te u pisanju sastavka, ali na sve smjernice trebaš odgovoriti. Napiši 400 - 600 riječi.

 Neki mitovi naslijeđeni iz nekršćanskih predaja također su bili podatni za kršćansku obradu, a nadasve drevni mit o feniksu. U cimetnom uskrsnuću ptice bilo je očitih srodnosti  s kršćanskim vjerovanjem pa je feniks bio omiljena tema kršćanskog pjesništva i umjetnosti u kasnoj antici. Možda se zbog feniksa cimet koristio u pogrebima i miomirisnoj pomasti, krizmi, kojom su se mrtvi ponekad mazali. Antičko vjerovanje da ugodan miris obilježava pobjedu života  nad smrti preživjelo je, po svemu sudeći, manje-više netaknuto, na što ukazuje i arheologija. Tijekom boravka u Rimu kad je papa bio Pavao III, sredinom 16. stoljeća, španjolski učenjak Andrés Laguna svjedočio je otvorenju ranokršćanskog mauzoleja koji je otkriven pri izvođenju radova na bočnoj kapelici u novoj bazilici svetog Pavla. Unutra su graditelji našli vrstu cimeta koju je Laguna poznavao kao crveni ili planinski cimet, a tadašnji su Iberci tako nazivali lošiji i grublji cimet s Malabarske obale. Grob s tim začinom sadržavao je ostatke carice Marije, žene cara Honorija, vladar zapadne polovine Rimskoga Carstva od 395. do 423. , koja je bila prepoznata zbog zlatne ogrlice s njezinim imenom. Među stvarima u grobu bilo je trideset različitih kozmetičkih sredstava i pomada, a Laguna je zabilježio da su zadržale miomiris „kao da su jučer umiješane“.

Bili oni kršćani ili pogani, Rimljani su naslijedili te običaje od Egipćana, kao što su ih germanski osvajači Rima preuzeli od Rimljana. U onome što je nekad bila rimska provincija Galija, franačka dinastija Merovinga (476. – 750.) navodno je redovito koristila začine i balzamiranje. Grgur Tourski (538../9. – 594./5.) piše da je kreposna kraljica Radegunda bila balzamirana začinima, nakon čega se taj običaj sačuvao kao sastojak kraljevskih ukopa. U pripremi tijela nakon smrti, prava namjera nije  bila očuvanje životnoga izgleda koje su tražili Egipćani – uostalom tehnike balzamiranja bile su sve primitivnije pa ionako ne bi bile sposobne za to. Vjerojatno je  privlačnost postupka bila vezana uz dašak svetosti, koji je tada već bio sastavni dio religioznosti srednjovjekovnoga kršćanstva, budući da se začine smatralo dokazom Božje naklonosti, simboličkim znakom za poseban položaj. Ležati u mirodijama značilo je ležati u mirisu svetaca.

Jack Turner, Začini, povijest jednog iskušenja

Na grobu vojvotkinje od Lerme

Boginja ljudska jučer, zemlja sada;

do jučer oltar, sad grob – o smrtnici!

Perje, čak bilo na kraljevskoj ptici,

samo je perje; tko to ne zna, strada.

Ostatak što sad u tom grobu sniva,

da s njim istočne nisu masti jake,

već bi od sebe dao smrtne znake;

što mramor krije, to razum otkriva.

Feniks, kom Lerma Arabijom bješe,

sad je crv samo sred praha rasuta

i opomena mudrim da ne griješe.

Ako ocean brod veliki guta,

kakvu jedrenjak svjetlu da se nada?

Stvor, jer je zemlja, nek u zemlju pada!

Luis de Góngora (prijevod: Nikola Milićević)

SMJERNICE 

Zašto je u razdoblju kasne antike i ranoga srednjovjekovlja bilo prestižno biti sahranjen pomazan miomirisnim uljima i začinima, osobito cimetom? 

Kako se u pjesmi Luisa de Gongore očituje uporaba začina koju spominje i objašnjava Jack Turner? Podupire li Gongorin tekst tezu koja je iznijeta u Turnerovu tekstu da je ležati u mirodijama značilo ležati u mirisu svetaca? Izdvoji stihove koji podupiru tvoju tezu. Što Gongora , u skladu sa svojim protureformacijskim svjetonazorom, misli o ovoj, od pogana preuzetoj, tradiciji balzamiranja mrtvaca?  Potkrijepi svoje mišljenje citatima iz pjesme. Dovedi u vezu s pjesmom i  ponuđenim ulomkom pojam kulteranizam i gongorizam.

Što ti misliš o potrebi očuvanja zemaljskoga tijela nakon smrti?

Edgar Allan Poe, Crni mačak i Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna

Pred tobom je ulomak iz kratke priče Crni mačak Edgara Allana Poea i ulomak iz romana Zločin i kazna Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga. Usporedi dva djela prema ponuđenim smjernicama. Obrati pozornost na sadržaj ulomaka i problematiku koju otvaraju.Pozorno pročitaj ponuđene ulomke i slijedeći smjernice napiši školski esej. Tvoj sastavak treba biti pravopisno i gramatički točan, stilski ujednačen i biti strukturiran u tri dijela (uvod, razrada, zaključak).

Redoslijed smjernica ne obvezuje te u sastavljanju, no na sve smjernice trebaš dati odgovor. Sastavak treba imati 400 - 600 riječi.

Jao! Ja više ni po danu ni po noći nisam nikada znao za blagoslov pokoja. Danju me taj stvor nije ostavljao sama ni u jednom času, a noću bih se svakoga sata trnuo iz neizrecivo strašnih snova, da osjetim topli dah skota na mojem licu i njegov teški pritisak – utjelovljenu moru, koju nisam imao snage da stresem – kako leži vječito na mojemu srcu!

Pod teretom takvih muka slabi preostatak dobra unutar mene podlegnu. Zle misli postadoše moji jedini dobri znanci – najmračnije i najhudije misli. Mrzovolja mojega običnoga duševnog stanja poraste do mržnje na sve stvari i na čitavo čovječanstvo; dok je od naglih, čestih i neobuzdanih provala bijesa, kojemu sam se sada slijepo prepuštao, jao, najobičnije i najstrpljivije patila moja žena, koja se nije ni tužila.

Nekog dana ona me je pratila radi nekoga domaćinskoga posla u podrum stare    zgrade, u koju smo se morali nastaniti zbog svojega siromaštva. Mačka me je slijedila tamo dolje niz strme stepenice i ogorčila  me do mahnitosti, jer umalo da me nije glavačke strovalila. Podižući sjekiru i zaboravljajući u svojem gnjevu djetinjski strah koji je dotada zaustavljao moju ruku, ja uperih udarac prema životinji, koji bi se dakako smjesta pokazao smrtonosan, d se spustio onako kako sam ja želio. Ali taj udarac zaustavi ruka moje žene. Zbog toga smetanja pobjesnih gore nego sotona i povukoh svoju mišku iz njezina zahvata i zabih tu sjekiru u njen mozak. Ona se na licu mjesta sruši mrtva bez jednoga jecaja.

Pošto sam izvršio to odvratno ubojstvo, ja se smjesta prihvatih, i to s potpunom promišljenošću, zadaće, kako da sakrijem lešinu.

Edgar Alan Poe, Crni mačak

 Da razveže uzicu, okrene se ona  prozoru, prema svjetlu (svi su prozori kod nje bili zatvoreni, iako  je bila zapara), te se udalji od njega na nekoliko časaka i okrene mu leđa. On raskopča kabanicu i izvuče sjekiru iz  petlje, ali je i ne izvadi posve, nego je samo pridrži desnom rukom pod odjećom. Ruke su mu bile strašno slabe; osjećao je kako mu se svakim trenutkom sve više koče i zamiru. Bojao se da će pustiti i ispustiti sjekiru … a odjednom mu se nekako zavrtje u glavi.

-          Ta koliko je on to zamotao! – zavikne ljutito starica i počne se okretati prema njemu.

Ni časa nije smio časiti više. Posve izvadi sjekiru, zamahne objeručke, jedva i znajući za sebe, te gotovo bez napora, gotovo makinalno, spusti ušicu na glavu. Kao da uopće nije upotrijebio snagu. Ali čim je jedanput spustio sjekiru, odmah se porodi u njemu snaga.

Starica je bila, kao svagda, gologlava. Svijetla, prosijeda, tanka kosa bila je, kao obično, masno omazana uljem, spletena u sitnu pletenicu i pribodena komadom rožana češljića što joj je stršio na zatiljku. Kako je bila mala rastom, udar je pogodio u samo tjeme. Zavikne, ali vrlo tiho; i odjednom se spusti na pod, ikako je još uspjela podići obadvije ruke prema glavi. U jednoj je ruci još jednako držala „zalog“. Sada on iz sve snage udari jednom, pa još jednom, sve ušicom, i sve po tjemenu. Krv joj brizne kao iz prevaljene čaše i tijelo joj se sruši nauzak. On uzmakne, pusti je neka se sruši i odmah se nagne nad nju; već bijaše mrtva. Oči su joj bile izbuljene, kao da će joj iskočiti, a čelo i cijelo lice smežurano i nakazno od grča.

Položi sjekiru na pod, do mrtve, i odmah joj se maši  u džep, pazeći da se ne zamaže krvlju što je tekla – baš u onaj desni džep iz kojega je posljednji put izvadila ključeve. Bio je posve pribran, glava mu nije bila zamagljena i nije mu se vrtjelo, ali su mu ruke još jednako drhtale. Sjetio se kasnije da je bio čak vrlo pažljiv, oprezan i neprestano nastojao da se ne umrlja…

Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna

SMJERNICE

Čitaš li crnu kroniku? Koliko na svijest današnjeg čitatelja utječu mediji i stvaraju li oni svojim prikazima čovjeka otupjelih čula? Jesi li ikad prije razmišljao kako o zločinu razmišljaju sami zločinci? 

Oba ponuđena ulomka prikazuju čin umorstva.  Prisjeti se koji su događaji prethodili tome činu u djelu Crni mačak, a koji u Zločinu i kazni.  U čemu su obojica ubojica slična , a u čemu se njihovi zločini razlikuju? Izdvoji rečenice koje predstavljaju stanje svijesti obojice ubojica u trenutku kad ubijaju žrtvu. Kako se ponašaju odmah nakon ubojstva?

Koliko utječe na primanje teksta to što prvi tekst izriče sam ubojica, a drugi iznosi sveznajući pripovjedač? Koje detelje   opisuje jedan, a koje drugi tip pripovjedača i kakav je u svome kazivanju? Svoje opaske dokaži citatima ili parafrazama.

Jedno je djelo nastalo za vrijeme romantizma, a drugo realizma. Objasni kako se poetika književnopovijesnoga razdoblja očituje u tekstu i  određuje govor o istoj problematici – ubojstvu.

Koji  se tebe prikaz svijesti i savjesti ubojice više dojmio – Poea ili Dostojevskoga? Obrazloži i pojasni na primjerima iz pročitanoga djela. 

Preradović i Matoš

Pred tobom su dva književna teksta. Pozorno iz pročitaj, a zatim i smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvom oblikovanju školskoga eseja.

Svoj esej oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti listom za koncept, a esej uredno prepiši u školsku zadaćnicu. Pazi da tvoj esej bude pravopisno i gramatički točan.  Esej treba imati 400 do 600 riječi. 

POZDRAV DOMOVINI

Zdravo da si, domovino mila,

Moja majko, zdravo, zdravo bila!

Pozdravlja te vjeran sinak tvoj.

Iza duga, teška putovanja

Tvome licu on se opet klanja

I pruža ti vrući cjelov svoj.

Primi, majko, primi cjelov rado,

Vjeruj, nikom takvoga ne dadoh,

Nit ću dati u životu svom.

Ljubav kojom ovaj cjelov zbori,

Bez takmaca uzorito gori,

Gori samo na oltaru tvom.

Mila zemljo! Da te k svojim grudim

Pritisnuti mogu, kako žudim,

Zagrlit te oj da imam vlast!

Srce bi ti izjavio bilom

Neizrečnu, na tvom krilu milom

Koju sada opet kušam, slast.

Oj sretna se ćutim, opet sretna,

Kao sužanj iza dugoljetna

Tamnovanja kad stupi na zrak;

Kao brodar izgubljen na moru,

Otimajuć život svoj ponoru,

Kad ugleda bliza žala trak.

Kroz suze te gledam od radosti,

Ne mogu se nagledati dosti.

Željna duša rastopljena sva

Razlijeva se po licu tvojemu,

Sve milujuć - mila si u svemu,

Majko onom koj' te ljubit zna.

Prođoh svijeta na sve četir strane,

Vidjeh kraje toli opjevane

Kojim slava do nebesa vri,

Svi su lijepi u svojemu resu,

Svi su lijepi, al svi skupa nijesu,

Što si, majko, meni samo ti.

Ti si meni sve što zovem svojim,

Sve što ljubim, sve što željom gojim,

I bit ćeš mi kroz danaka broj

Koje mi je sudba odredila. -

Zdravo, zdravo, domovino mila,

Pozdravlja te vjeran sinak tvoj!

Petar Preradović

KOD KUĆE

Duša moja čaroban je kraj,

Gdje jablan čuva gnijezda plemića,

Gdje vjetar nosi lipe miris žut

I blage pjesme predvečernji sjaj.

Polje, žubor, brežuljak i gaj

Od tajne boli ko da vječno pate,

Jer tu se rodi Kovačić i Gaj,

Taj krasni kraj je Gupčev zavičaj

I krvav uzdisaj.

Propali dvori – ko mjesec po danu!

Stid ih što ih ostavio sin

Oršića hrabrih, starih Keglevića,

A kroz dvorski bršljan, rezedu i krin

Ceri se Jevrejin.

Duša naša zagorski je kraj,

Gdje jadnik kmet se muči zemljom starom

Uz pjesmu tâcā, kosácā i zvóna.

O monotona naša zvona bôna,

Kroz vaše psalme šapće vasiona:

Harum – farum – larum – hedervarum -

Reliquiae reliquiarum!

Antun Gustav Matoš

Rezeda – vrsta ukrasne biljke, katančica

Jevrejin – Židov

SMJERNICE

Razmotri i usporedi pjesme Petra Preradovića i Antuna Gustava Matoša prema temi, tonu i osjećajnom stavu pjesnika, stavi to u kontekst razdoblja u kojem su pjesme nastale i književne poetike koju pjesnici slijede.

Uoči u čemu se razlikuje doživljaj domovine u prvoj i drugoj pjesmi. Kako Preradović, a kako Matoš doživljava zavičajni krajolik? Koji pjesnik zavičaj idealizira? Koji pjesnik jasnije oblikuje političke ideje u pjesmi i u kojim ih stihovima prepoznaješ?

Osvrni se na pjesnički jezik- uporabu stilskih figura i njihovu funkcionalnost u pjesmi. Kako tumačiš novotvorenice i onomatopejske uzvike na kraju Matoševe pjesme?

Prisjeti se biografija dvojice pjesnika i usporedi kako je njihovo izbivanje ih domovine utjecalo na njihov stvaralački opus. 

Što ti misliš kako bi danas trebalo pjevati o domovini – idealistički ili kritički?

Vidrićeva U oblacima i Cesarićeva Bubica

Pred tobom su dvije pjesme. Pozorno ih pročitaj i usporedi prema zadanim smjernicama. Na temelju račlambe napiši usporedni esej od 350 - 500 riječi. Pripazite na pravopisnu i gramatičku točnost, kompozicijsku sređenost i urednost svoga eseja.

U oblacima

Na oblaku sam ponad mora bio,

Gdje mermer-stupi nose plavet neba,

I Zevsu sam se poklonio bogu

S vijencem o čelu i s lirom iz Theba.

A Zevs je divan bog. Razgaljen sjedi.

Prsa su mu široka i gola

I bijel je kao starac. On dok zbori

Silnu glavu spušta ko od bola.

On plašt prignu svoj i sam mi reče:

„Razlijetaju se preko neba ptice,

O ti, koj' gledaš pučinu i nebo

I komu pada svjetal pram na lice;

I ti, koj' sniš o divnoj, nagoj ženi

Na tamno-modrom valu što se rodi,

Kad siđeš k zemlji, u jablana sjeni

Nad plug se sagni i za brazdom hodi.

I kad ti padne znoj na čelo tio

Pod oblacima istoga ovog neba,

Zatajit ćeš me rad muke i hljeba.“

-Na oblaku sam ponad mora bio.

Vladimir Vidrić

Bubica

Večeras, kad sam čitao Homera,

Bubica jedna na knjigu mi sleti.

I tako se,

Bezazlena i mala,

Najednom našla među bogovima.

Stvorenjce malo, što ćeš tu? –

Pomislih, dok se ona šetaše

Heksametrima –

Ti nisi bog, ni titan, a ni heroj.

Samo si nježni osmijeh majke Prirode,

Što pojavi se i već nestane.

Al tad se sjetih da je ona trun

Života pravoga,

I da je življa

Nego cijeli Olimp,

I bubica odjednom posta velika,

A bozi mali.

I hodajući tako među bozima

Polako ušla je u moju pjesmu.

Stvorenjce malo, nek te ona sačuva,

Kao što jantar čuva druge bubice,

Što slučajno se u njem nađoše

Dok bješe smola još...

Dobriša Cesarić

SMJERNICE

Smjesti pjesnike Vladimira Vidirća i Dobrišu Cesarića u književnopovijesna razdoblja u kojima su stvarali i odredi im uzore i utjecaje.

Što za temu svoje pjesme bira Vidrić, a što Cesarić? Koje njihove literarne težnje vidimo već u izboru naslova pjesme?

U kojim stihovima možemo uočiti Vidrićevu parnasovsku težnju za izdizanjem iznad „prosječnoga mnoštva“? Koja je funkcija pjesnika za Vidrića?

Kako pjesnika i njegovu zadaću prikazuje Cesarić? Izdvoji stihove u kojima možeš uočiti odnos prema literarnoj tradiciji Vidrića i Cesarića. Usporedi ih!

Uspoređujući dvije priložene pjesme dokaži da je sljedeća tvrdnja točna: Cesarićeve pjesme ne polaze od parnasovsko-simbolisitičkih apstrakcija i idealizacija, već „pjevaju“ običan, svakodnevan, gotovo banalan događaj. 

Iznesite svoj stav o ulozi pjesništva i pjesnika u suvremenom svijetu „literaturi nesklonu“!

Šimićevo Otkupljenje i Šoljanov Kratki izlet

  Pred tobom je pjesma Antuna Branka Šimića Otkupljenje i  ulomak iz romana Kratki izlet Antuna Šoljana. Usporedi dva teksta prema zadanim smjernicama i napiši školski esej. Tvoj sastavak treba biti oblikovan u tri dijela (uvod, razrada, zaključak) i gramatički  i pravopisno točan. Napiši najmanje 400 - 600 riječi.

OTKUPLJENJE 

Nas nitko nikad otkupio nije 

Svaki od nas sin je božji 

što s neba je u bijedu svijeta sašao 

Mi smo želje Boga spuštene do zemlje 

- Bog hoće 

sve biti i sve živjeti – 

U Boga mi se uvijek natrag povraćamo 

Zemlja: kratki izlet 

 A. B. Šimić

Šimić i Munch: Ljubomora

Pred tobom su litografija Edvarda Muncha „Ljubomora“ i pjesma A. B. Šimića istoga naslova. Zadaća ti je usporedno ih raščlaniti i zaključiti što povezuje ponuđene priloge. Ispod tekstova nalaze se i smjernice koje te ne obvezuju u sastavljanju školskoga eseja.

 Svoj sastavak oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak) i pazi na pravopisnu i gramatičku točnost. Sastavak treba imati 400 do 600 riječi.

                                                                                         Edvard Munch, Ljubomora, 1916.

Ljubomora

Nad snježnom zemljom

plave zvijezde

Tvoja kuća stoji na kraj šume 

Ja idem k Tebi

Da me kakav vuk ne napadne iz tame?

Tiho šušti snijeg pod mojim koracima

Tu sam!

Tvoja kuća stoji ograđena

Sva su okna zastrta

Pred vratima ne videći mene

staži pas

Samo jedan prozor crven gori

Ja znadem sve

i idem natrag

mrtav

i u licu bijel kao snijeg

    Antun Branko Šimić

SMJERNICE

Smjesti autore obaju priloga u kontekst književne epohe i pravca kojem pripadaju. Navedi temeljne karakteristike toga književnog i slikarskog pravca i uoči koje se od njih pojavljuju u ponuđenim prilozima.

Što povezuje ponuđene priloge? Potkrijepi analizom slikarske kompozicije, izabranim likovima i bojama/tonovima. Što od toga uočavaš u Šimićevoj pjesmi? Koji motivi su zajednički djelima, a što ih razlikuje? Kakvu funkciju  u pjesmi ima stih i njegova struktura? Kojom stilskom figurom pjesnik izdvaja bitne riječi u zasebne stihove (straži pas, mrtav). Kako tumačiš pojavu crvene boje u pjesmi?  Što simbolizira pas koji straži pred vratima? Gdje u pjesmi možeš uočiti krik? Poveži krik i s litografijom Edvarda Muncha!

Slažeš li se s tvrdnjom književnog kritičara Nikole Ivanišina: "Ljubavne sreće kod ovog pjesnika čini se bilo nije; (...) u neprovrat je srljao prožimajući se ljubomorom, u kojoj je kao čovjek trpio, kao pjesnik uporno eksperimentirao - preobražavao se, tj. stvarao, te stvorio novi, svoj vlastiti stih - stil - domet." Potkrijepi citatima iz pjesme i navođenjem ostalih naslova  i parafraza stihova iz pjesnikove zbirke kojima možeš dokazati ili opovrgnuti istinitost tvrdnje.

Je li ljubav dobro malo začiniti ljubomorom? Obrazloži svoj stav.

Dva dubrovačka pisca - dva svjetonazora

Pred tobom su dva književna teksta. Pozorno iz pročitaj, a zatim i smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvom oblikovanju školskoga eseja.

Svoj esej oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti listom za koncept, a esej uredno prepiši u školsku zadaćnicu. Pazi da tvoj esej bude pravopisno i gramatički točan. Esej treba imati najmanje 400 riječi.

POMET

Je li čovjeku na svijetu srijeća u ruci kako je meni? Je li itko pod nebom gospodar od ljudi kako sam ja? Bez mene se nitko ne može pasat, bez mene se ljudi ne umiju obrnut. Gdje nije Pometa, tu nije ništa učinjeno; gdi nije Pometova konselja, tu sve stvari naopako idu. Zatoj se je dobro reklo: čovjek valja za sto ljudi, a sto ne valjaju za jednoga. Ja maloprije otidoh za ispitat od došastja Dunda Maroja; oto t cum fustibus et latiernibus vuku dunda Maroja u tamnicu! Gledam, ali ja snim ali bilj vidim – Dunda Maroja mešu Irudi i Pilati gdje ga vode kao Barabu!  (...) Istom se čovjek, pravi čovjek sunu: Pomet dođe – s  strane, dijeti! S reverencijom salutah; a barižeo je vas moj, a tko Pometu nije prijatelj u Rimu? Bariželu rekoh dvije riječi na uhu. Vlah Vlaha potište, a katunaru kletiše! In pocis verbibus intendiantur vobis – razumje me! Dundo mi Maroje ukratko spovidje kao ja rabota prošla, a meni se srce obeseli. A  smijeh mi dohodi od trata sinjora Mara: „No ti conošco!“ Šuma ti mati, ne poznavam te! Ne htje da pozna oca, ma ga će , bogme, i za nevolju poznat. Tudeško, moj idolu, sad se drži, tvoja je sinjora!

 Marin Držić, Dundo Maroje

SAGRJEŠENJE

Ah, ja nijesam ki sam bio,

Ako u meni nije mene;

Jaoh, svak me je ostavio

Sred pustoši sej kamene;

Pače gola i  kami oni

Studeni me svojom goni.

            Mješte piće slatke, uljudne,

Mješte dvora pozlaćena,

Mješte sluga u noći i u dne

S kih mi dovrba bi činjena,

Mješte uresne svim postelje

Gdi pokojah moje želje,

            Jestojska je ma jedina

Nepoznano gorko travje,

Prasci družba, dvor planina,

Kami tvrdi meko uzglavlje,

A raskošna, jaoh, pernica

Suha zemlja crna lica.

    Ćaćka moga dvorne sluge

Obilnim se brašnom hrane,

A ja od glada mrem pun tuge

Sred pustošne ove strane,

Želeć ko zvir, nu zaludu,

Naći brašno u želudu.

            Ah, na ovo li bludnost tvoja,

Dovela me, izdavnice,

Ka pod slikom od pokoja

Dvorne i blage ljubovnice

Na službu me tvu zapisa,

Dokoli iz mene krv isisa?

 Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga

SMJERNICE

Usporedi dva priložena teksta. Protumači i usporedi svjetonazore Pometa i razmetnog sina i stavi ih u kontekst književne epohe u kojoj su nastali, života i pogleda na svijet pisaca koji su ih stvorili, a živjeli su i djelovali u istom gradu. Odredi književnu vrstu djela i uoči sličnosti i razlike.

Zašto Pomet uskliku da mu je sreća u ruci? S kojom filozofijom možeš povezati njegov iskaz: "Zatoj se je dobro reklo: čovjek valja za sto ljudi, a sto ne valjaju za jednoga. "' Iz kojeg je dijela teksta preuzet ulomak - kako će Pomet Tudešku pomoći da dođe do šinjore?

Razmetni sin utvrđuje da nije koji je bio. Jesu li slične pretvorbe i spoznaje karakteristične za literaturu tog vremena? Kako Pomet i razmetni sin gledaju na ljubav žene? Potkrijepi primjerima iz teksta. 

Koji je od idioma - Gundulićev ili Držićev - sličniji današnjemu? Potkrijepi i obrazloži citatima odnos književnika prema govorenom jeziku.

Koji ti je od likova bliži po svjetonazoru i odnosu prema životu? Obrazloži i potkrijepi.

Usporedba Werthera i Pečorina 

Raščlani, protumači i iznesi osobni stav o temi s kojom ćeš se susresti u ponuđenim ulomcima. Svoj sastavak zaokruži kao cjelinu s uvodom, razradom i zaključkom, a pritom pripazi i na pravopisnu i gramatičku točnost. Nemoj prepričavati sadržaj djela i iznositI  biografije pisaca bez da je u vezi s tvojom raščlambom. Sastavak treba imati najmanje 400 riječi.

20. veljače

Bog vas sve blagoslovio, mili moji, i neka vam dade sve one dobre dane što ih meni uskraćuje! Hvala ti, Alberte, što si me prevario; očekivao sam vijest o danu vašeg vjenčanja i bio sam odlučio da na taj dan najsvečanije skinem Lotinu siluetu sa zida i pokopam je među ostale papire. Međutim, vi ste sada par, a njena slika je još ovdje! Pa neka to i ostane tako! A zašto ne bi? Znam, i ja sam kraj vas, i u  Lotinu sam srcu, ne smetajući tebi, zauzimam, da, zauzimam u njemu drugo mjesto, i ja hoću i moram da to mjesto zadržim. O, pomahnitao bih kada bi ona mogla da zaboravi... Alberte, pakao leži u toj pomisli. Alberte, zbogom! Zbogom i ti, anđele nebeski! Zbogom, Lota! 

Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera

 25. lipnja

Ponekad prezirem sam sebe... Ne prezirem li zato i druge? Postao sam nesposoban za plemenite nagone; bojim se da ne budem sam sebi smiješan. Drugi bi na mom mjestu pružio kneginjici son coeur et sa fortune, ali nada mnom ima riječ ženidba – neku čarobnu moć. Ljubio ja ženu ma kako strasno – ako mi ona samo natukne da je moram uzeti za ženu – ode ljubav! Srce mi se pretvara u kamen i više ga ništa neće nanovo zagrijati. Spreman sam na svaku žrtvu osim ove... stavit ću dvadeset puta na kocku svoj život, čak i svoju čast... ali slobode svoje neću prodati. Zašto mi je tako mila? Što je za mene u njoj? Kamo se ja spremam? Što očekujem od budućnosti?... Zaista, baš ništa. To je kao neki prirođeni strah, neka neshvatljiva slutnja... Ima ljudi koji se strašno boje pauka, žohara, miševa... Da kažem pravo? Dok sam još bio dijete, gatala je o meni neka starica mojoj majci. Prorekla mi je smrt od zle žene. To me je onda duboko dirnulo, u duši mi se rodila neodoljiva odvratnost prema ženidbi... Ali nešto mi govori da će se njezino proroštvo ispuniti; no ja ću barem nastojati da se to dogodi što kasnije.

Mihael Jurjevič Ljermontov, Junak našeg doba

SMJERNICE

Predstavi stvaralaštvo Johanna Wolfganga Goethea i Mihaela Jurjeviča Ljermontova u kontekstu romantičarske poetike s posebnim naglaskom na tematiku priloženih tekstova.

Analiziraj i usporedi strukturu zadanih tekstova s obzirom na obradu teme, oblike, uporabljene književne postupke, dominantne stilske figure i  argumentiraj primjerima iz teksta.

Smjesti ulomke u kontekst djela te protumači koji novi tip književnih junaka u njima susrećeš. Argumentiraj primjerima iz teksta.

Aktualiziraj primjerima iz svoje svakodnevice – prepoznaješ li Ljermontovljeva i li Goetheova junaka u svojem okruženju. Obrazloži svoje odgovore.