Ekspresionizam

Ekspresionizam se razvija  između 1900. i 1925., osobito u njemačkom slikarstvu. Tamo se javljaju dvije slikarske škole: Plavi jahač i Most. Slikari smatraju "da obnova ne mora biti samo ona oblika, već novo rođenje misli."

Slikari iz skupine Most okupili su se 1905. u Dresdenu oko Ernesta Ludwiga Kirschnera, a čine ga: Emil Nolde, Otto Muller, Max Pechstein, Karl Schmidt-Rottluff. Iako je pokret raspušten 1913. od 1910. naziv "ekspresionizam" već se uvelike rabi. Temeljne su karakteristike: vijugavost, pojednostavljenje linija ili naglašeni potez, katkada na granici karikature. Slika je doživljena kao cjelina jednako bitna u svim svojim dijelovima. Boja izražava egzistencijalni strah, boje su jake, što provocira građanski ukus.  Miješajući slike smrti i slike erotizma Egon Schield i Oskar Kokoschka, vijugavim  crtežima i rastegnutim oblicima, u Austriji šire provokaciju.

Pokret Plavi jahač osnovali su 1911. u Muncehenu Vasilij Kandinski i Franz Marc, nakon što su se povukli iz Novog udruženja umjetnika. Jedna slika što ju je Kandinski naslikao 1903. dala je svloje ime to slikarskoj tendenciji koja pokazuje želju za bijegom pomoću lirizma boje. Umjetnici Plavog jahača izdali su zajednički Almanah plavoga jahača, u kojemu govore o razvoju moderne umjetnosti, o ulozi boje, osobađanju načela oponašanja na kojem je počivala umjetnost od renesanse. Glazbenici Schoenberg, Webern, Berg, usudjeluju u tim događanjima skladajući svoja djela. 

Prvi svjetski rat razbija pokret te umjetnici kreću različitim putovima da bi izumili modernu umjetnost. Već od 1930-ih, nacisti osuđuju njemački ekspresionizam ocjenjujući ga "izopačenim" te mnogi slikari odlaze u Sjedinjene Američke Države.