Crna Gora u doba Petra 1 i Petra 2 Djoko D. Pejovic napomena: za sve dolje napisano korisceno gore navedeno djelo od Djoka D. Pejovica Nalazeci se na prostoru izmedju Jadranskog mora s jedne, i Zetske ravnice sa druge strane, u stalno nepovoljnim prirodno-geografskim i politickim uslovima. Crnogorci su se morali boriti za opstanak i razvijati oslobodilacku aktivnost na sirem podrucju. U susetstvu sa Mletackom republikom, Austrijom, Francuskom i sa Turskom na svim ostalim stranama, perspektive uspjesnog razvitka zemlje u vise pravaca mogle su se ostvariti samo pod uslovom jedinstva crnogorskih i brckih plemena. Znacajnu podrsku u tom smislu Crnogorcima su davale snage naroda istog porijekla, jezika i vjere pod turskom vlascu. Uticaj Crnogorskih mitropolita na njih, narocito posle ukidanja Pecke patrijarsije, bio je pored ostalog vrlo osjetan. Crnogorci i Brdjani bili su po svemu prirodni saveznici na djelu obezbjedjivanja boljih uslova zivota i vece sigurnosti. U to vrijeme plemenska struktura Crne Gore i Brda cine: -cetiri nahije: Katunska, Rijecka, Ljesanska i Crmnicka. Brda ima sedmoro: Bjelopavlici, Bratonozici, Kuci, Rovca, Moraca ( Gornja i Donja Moraca) i Vasojevici. Dogadjaji koji slijede dovode do boljeg i brzeg ujedinjenja Crnogoraca i Brdjana ( Narodna skupstina koja je na Cetinju odrzana 20. januara i 6. avgusta 1796. godine ).18. oktobra 1898. godine prestavnici svih plemena , "slobodne oblasti Crne Gore i Brda" ustanovili su i izabrali Praviteljstvo Suda Crnogorskog i Brckog, vrhovni organ jedne vlasti u zemlji, koji je trebalo da sve njihove odredbe dosledno ostvaruje. Crkva je prestavljala vazan cinilac u drustvenom i politickom razvitku Crne Gore i Brda. Istorijske, politicke i druge okolnosti zivota njihovih ljudi ucinili su je znacajnim ciniocem odbrane od tudjina, u prvom redu od Turaka, glavnog neprijatelja, druge vjere. U istorijskim i drustveno-politickim uslovima zivota u Crnoj Gori i Brdima ( Moraca je dio Brda) crkva je sopstvene interese izjednacavala sa interesima borbe protiv turaka, kao jednog od osnovnih cinilaca zivota i perspektive Crnogoraca i Brdjana, cija je zemlja objektivno prelazila u novu fazu istorije. Ukidanjem Pecke patrijarsije 1776. godine, Cetinjska mitropolija je, kao njena eparhija fakticki samostalna. Pravo na njenu samostalnost precutno je priznala i Carigracka patrijasija. Cetinjska mitropolija je ostvarila ulogu politicki vrlo znacajnog cinioca na Balkanu. Ulogu tako znacajnog cinioca oslobodilacke borbe Cetinjska mitropolija je mogla uspjesno ostvariti blagodareci i snaznim pojavama svojih darovitih predvodnika kakvi su bili Petar I i Petar II Petrovic . Svojim licnim svojstvima i izvjesnim drugim uslovima obojica su bili u stanju da prime na sebe odgovornost za ostvarivanje teznji i interesa naroda svoje zemlje u borbi za opstanak. Mitropolita Petra I mnogo je interesovalo sta se desava u Brdima, kakvi su odnosi izmedju plemena i opste stanje u njima samima. Od toga su uveliko zavisili uspjeh njihove oslobodilacke borbe i proces ujedinjenja sa Crnom Gorom. Jasnija razumijevanja zajednickih interesa, bogatija iskustva i vise mogucnosti u organizovanju udruzenog otpora napadima turske vojske kolasinskih i niksickih jaramaza dosli su do vrlo snaznog izrazaja 1820. godine. U to vrijeme crnogorsko-brcki vladar se obratio Grahovljanima, Banjanima i Rudinjanima ukazujuci da Moracani , Rovcani i Uskoci kao i Bratonozici i ostali Brdjani ucinise jedinstvo ( ujedinise se) .Te godine je postajala neposredna opasnost od Turskog napada na Moracu, od Tusine sa jedne i Kolasina sa druge strane. U Moraci u to vrijeme turcima je bilo otkazano svako placanje dazbina. Moracani su trazili hitnu pomoc, a brdjani su ocekivali pokret crnogoraca, mada su im rovcani, piperi i kuci dijelom vec posli u pomoc. Odbrana Morace znacila je fakticki zastitu interesa vec ujedinjene zemlje. "Caru nema zveka (uzivanja) ni uzura (odmora), dok Moraca sjedi u kaura". Tako je prema narodnom predanju i u narodnoj pjesmi pisalo u fermanu iz Stanbola bosanskom veziru prije pokretanja Turske vojske na Moracu. U dobro organizovanom otporu vojske od moracana, rovcana, bjelopavlica i katunjana, vojska bosanskog vezira bila je u Moraci potucena i razbijena. Zaplijenjena je velika kolicina ratnog materijala. Poslije bitke na Moraci 1820. godine u kojoj pogibe Delibasa, turski vojskovodja, ostvareno je ujedinjenje Morace i Rovaca sa Crnom Gorom. Vezano za bitku na Moraci 1820. godine Sveti Petar Cetinjski na glas da ce turci da udare na Moracu je licno poslao Serdara Mrkoja Mijuskovica na celu crnogorske vojske da u tome boju pomognu moracanima. O tome dogadjaju ostali su stihovi koje je napisao Radovan Becirovic Trebjeski: Knjigu pise Petrovic vladika, na Cetinje u bogosloviju, a salje je u selo Pjesivca Mrkojevoj kuli u Poviju: "Mrki vuce, Mrkoje serdare, dva mi vrana nad pecinom gacu, kazu da su vdarili turci da pokore krvavu Moracu. No mrkoje, na glasu delijo, ako si se kod doma trevijo kupi vojsku, hitaj pro planina, iznenadi pasu Dzeladina. Pozdravi mi Moracke hajduke, sigurno ce pobijedit turke, jer je jaci onaj koji ceka po pravilu ljuckoga poretka". ............... Jos ne bjese mjesec priso Garcu, a Mrkoje s' cetom na Moracu, u Rzacu goru osvanuse na katune Kljajica Stanise, tu se trevi Stanisina Mara ista sestra Mrkoja serdara, te su na cast bili kod odive, mesa, sira i moracke sljive. No Mrkoje u Ljeviske strane, iznenadi turke, muslimane silnu vojsku Dzeladina pase, u Moracke klance krdisase, kuda turci bjezahu na jata od vojvode Mine i Mijata. Tursku silu dvades puta jacu, potopise u vodu Moracu. .... U sred toga krvavoga boja ubi puska Serdara Mrkoja, kod serdara, Susu barjaktara, pogibose turke razgoneci! ..... I tu osta viteze i bane, na zlo mjesto u Ljeviske strane... |
O Vuku Lopusini
Grob Vuka Lopusine 1
Grob Vuka Lopusine 2
Grob Vuka Lopusine 3
Na ovom mjestu 1796. godine pogibe Vuk Lopusina. Na istom mjestu dje je poginuo sahranjeno je njegovo tijelo. Glavu su mu niksicki Turci odnijeli u grad Niksic. O tome dogadjaju poznati pjesnik Radovan Becirovic napisao je stihove koji ovoga cuvenog morackog i uskockog junaka cuvaju od zaborava :
kad kretase Kara-Djordje,
Vuk Trebjeski Lopusina
uz Krnovo s' vojskom prodje.
Izlomljene sablje bjehu, zavrnuti jatagani
a za njima na hatima,
protutnjese niksicani.
A s' Krnova glas se cuje
Demirova majka place,
kuka dje joj Zirku mladu
Vuk odvede put Morace
i presusi trides struga
i posjece dvades druga.
Abdo Ljuca sa Lukovakod katuna Baukova,
zove Vuka iz daleka
i grdnu je rijec reka.
Vuk se vrati da ga ceka,
dok handzara stade zveka
i Vuk vidje desnu ruku
dje noz drzi u vazduhu,
nosi ruka krvoliju
kao krstas oro zmiju.
Kad izgubi ruku desnu,
Vuk lijevom Ljucu tresnu,
kad azdaju vidje nase,
zove Turcin da ga spase,
jer drugoga nema spasa
od uskocka gorostasa.
Dje ti bise silne cete,
Abda Ljucu sam te srete?
Dje ti bise dva Bucica,
dva serdara, dva kucica,
i kud ti se Paun djede,
silnu vojsku te zavede?
Sto pobjeda ljuti rise
o mramoru tvome vise.
Stid te nije ko junaka,
ni od Baja ni Novaka,
ni tri Vuka kod ovaca,
ni Vuksana od rovaca!
Abda Ljucu sam te srete?
Dje ti bise dva Bucica,
dva serdara, dva kucica,
i kud ti se Paun djede,
silnu vojsku te zavede?
Sto pobjeda ljuti rise
o mramoru tvome vise.
Stid te nije ko junaka,
ni od Baja ni Novaka,
ni tri Vuka kod ovaca,
ni Vuksana od rovaca!
Navalilo sunce k' brdu
kada scase da se skrije,
a Vukovu glavu rusu
nose turske sluge dvije.
Al' Vuk mirne dusa spava,
jer turskije dvades glava
panulo je toga dana
od Vukova dzeferdara.
Lopusina Vuce gorski,
gromobrane crnogorski,
i veliki gradolome,
bi sudjeno ljucki grome
izmecari da te slome
na velikom djelu tvome.
kada scase da se skrije,
a Vukovu glavu rusu
nose turske sluge dvije.
Al' Vuk mirne dusa spava,
jer turskije dvades glava
panulo je toga dana
od Vukova dzeferdara.
Lopusina Vuce gorski,
gromobrane crnogorski,
i veliki gradolome,
bi sudjeno ljucki grome
izmecari da te slome
na velikom djelu tvome.
Ovo je dio iz Radovanove pjesme Zirka Kajovica, zbog koje je Vuk
Lopusína poginuo na planini Loli :
Lopusína poginuo na planini Loli :
dje je rasla Zirka Kajovica,
koja níe ko ostale bule
u niksicke tamnovala kule,
dje su bule klele Crnogorce,
no cuvala po Krnovu ovce.
Pila vodu s' Krnovskoga vrela,
iz torbice sa ledine jela,
bezazlena ko boso dijete
plandovala ovce na namete,
cvijet bere te vijenac plete,
oblakove gleda kako lete.
I Zdralove broji kad izdizu,
i Jelene kad solila lizu.
Slusa kako Kosuta lelece
po Krnovu kad trazi jelence.
I zna Zirka cemu gavran slutí
da ce nedje ceta izginuti.
............
zedj gasila vodom s'kamenica.
Slusala je od Demira brata
za junastvo Kotlice Mijata
i hajduka Lopusínu Vuka.
Za dzeferdar Ratka Zindovica
i Lazara Pecirepovica.
Za gospocku kucu Musovica
i ljepotu Bjele Stanisica
od Njegusa od Erakovica.
Od sunca joj lice gorijase
a majka je ludom zovijase.
Jednom su je i hodzi vodili
da bi od nje djavola odbili.
Hodza kaze ,,Nece mnogo proci,
za Zirku ce svati doci,
jer joj pise na lijevoj ruch
odvesce je Moracki hajduci''.
............
Dok prirodni zakoni i cuda
otkrise joj zelju da se uda.
Vrebaju je iz gore hajduci
a prose je osmajlije Turci.
Musovic je iste kapetane,
al' joj braca Kajovica brane
da Osmana uzme kapetana
jer mu znadu nekoliko mana,
i nedrzi do date rijeci
ta se boles nicim nelijeci.
Najposlije Kajovica Zirka,
scase uzet Krajinovic Mirka,
al' joj majka neda bez dzuluse,
nedala joj crna zemlja use.
...........
Onda Zirka poce da se diví
,,Zar taj momak sto u mene zivi,
kriv je sto je hriscanskoga soja!
Probudi se crna majko moja,
mi smo djeca istije nebesa
a oboje od krvi i mesa.
Svi su ljudi na svijetu braca,
to je vjera prava i najkraca,
tako zdravi ljucki razum shvaca.
Nema vjere koja grijeh pere.
Oni koji okaljaju prste
zasto da se klanjaju il' krste?
............
otkrise joj zelju da se uda.
Vrebaju je iz gore hajduci
a prose je osmajlije Turci.
Musovic je iste kapetane,
al' joj braca Kajovica brane
da Osmana uzme kapetana
jer mu znadu nekoliko mana,
i nedrzi do date rijeci
ta se boles nicim nelijeci.
Najposlije Kajovica Zirka,
scase uzet Krajinovic Mirka,
al' joj majka neda bez dzuluse,
nedala joj crna zemlja use.
...........
Onda Zirka poce da se diví
,,Zar taj momak sto u mene zivi,
kriv je sto je hriscanskoga soja!
Probudi se crna majko moja,
mi smo djeca istije nebesa
a oboje od krvi i mesa.
Svi su ljudi na svijetu braca,
to je vjera prava i najkraca,
tako zdravi ljucki razum shvaca.
Nema vjere koja grijeh pere.
Oni koji okaljaju prste
zasto da se klanjaju il' krste?
............
Tako Zirka s' majkom razgovara,
dok je vidje hajduk iz omara
ljuti uskok Lopusina Vuce,
kolibi se polako privuce,
na kolibu otskrinuta vrata,
vidje sedam Kajovica brata,
pricaju se oko vatre Turci, sjutra ce nam udarit hajduci,
sa Uskokom Lopusinom Vukom.
Slusa Vuce sto mu milo nije,
u kolibi vidje zenske dvije.
Vidje Zirku pored majke svidja,
jel' to vila, il' mu se prividja,
Cini mu se cura s psema luca,
sultan bi joj s'njena krila ruca,
pio vode sa njenoga dlana
puno sladje nego s' Vidrovana.
Narav joj je ko zora rumena,
a dva oka dva ziva plamena.
Kakvo joj je lice kad se smije,
ko planinu mjesec kad ogrije.
Kose su joj jesenji oblaci
a na noge gorstacki opanci.
Onda gace od morskoga misa,
kao nebo kad prestane kisa.
Na gajtane pritegnula dojke,
da su ljepse prsi u djevojke,
a kroz dojke dva cvijeta vire
dje ce rajsko pice da izvire.
Spustila je djerdane niz gace
te joj zlato u zlato dovace.
dok je vidje hajduk iz omara
ljuti uskok Lopusina Vuce,
kolibi se polako privuce,
na kolibu otskrinuta vrata,
vidje sedam Kajovica brata,
pricaju se oko vatre Turci, sjutra ce nam udarit hajduci,
sa Uskokom Lopusinom Vukom.
Slusa Vuce sto mu milo nije,
u kolibi vidje zenske dvije.
Vidje Zirku pored majke svidja,
jel' to vila, il' mu se prividja,
Cini mu se cura s psema luca,
sultan bi joj s'njena krila ruca,
pio vode sa njenoga dlana
puno sladje nego s' Vidrovana.
Narav joj je ko zora rumena,
a dva oka dva ziva plamena.
Kakvo joj je lice kad se smije,
ko planinu mjesec kad ogrije.
Kose su joj jesenji oblaci
a na noge gorstacki opanci.
Onda gace od morskoga misa,
kao nebo kad prestane kisa.
Na gajtane pritegnula dojke,
da su ljepse prsi u djevojke,
a kroz dojke dva cvijeta vire
dje ce rajsko pice da izvire.
Spustila je djerdane niz gace
te joj zlato u zlato dovace.
Gleda Zirku Lopusina Vuce
on bijase ka Obilic juce,
a nocas je pro junastva presa,
bulu gleda a srce mu meksa.
Nemoze se cure nagledati,
no jd reko ceti da se vrati.
Tu se srcu zarekao svome,
da ce bjezat u Moracu s'njome.
Sedamdeset torina izbroji,
sentu bjezi a zore se boji.
S'planinom se Vuce razgovara,
s'dzeferdarom svadbu ugovara.
Sa zorom se na Zakose srete,
tu da ceka dok mu stignu cete.
Silan hajduk na lanini sjedi, kao oro na visokoj gredi.
Na dzeferdar naslonijo glavu,
Zirka misli na svadbu krvavu.
Vuk pogibe toga istog dana,
na Krnovu polju od megdana
Turski plijen s' Krnova goneci,
vodi Zirku al' nije krijujci
al' ni ona nevrati se kuci.
a nocas je pro junastva presa,
bulu gleda a srce mu meksa.
Nemoze se cure nagledati,
no jd reko ceti da se vrati.
Tu se srcu zarekao svome,
da ce bjezat u Moracu s'njome.
Sedamdeset torina izbroji,
sentu bjezi a zore se boji.
S'planinom se Vuce razgovara,
s'dzeferdarom svadbu ugovara.
Sa zorom se na Zakose srete,
tu da ceka dok mu stignu cete.
Silan hajduk na lanini sjedi, kao oro na visokoj gredi.
Na dzeferdar naslonijo glavu,
Zirka misli na svadbu krvavu.
Vuk pogibe toga istog dana,
na Krnovu polju od megdana
Turski plijen s' Krnova goneci,
vodi Zirku al' nije krijujci
al' ni ona nevrati se kuci.