Ulomci iz knjige „Best aikido“
Autori:     Kisshomaru Ueshiba
                Moriteru Ueshiba

 

Aikido može biti težak za razumijeti modernim ljudima. Mnogi obično imaju iskustva samo sa sportovima i igrama, koje naglašavaju samo tjelesno i tehničko vježbanje i organiziranje natjecanja, koja postavljaju jasne granice/razlike između pobjednika i gubitnika. Budući da pristup aikida nije takav, novi polaznici su često zbunjeni. U namjeri da aikido učinimo dostupnijim, ovdje navodimo najčešća pitanja i nejasnoće koje se pojavljuju. Mnogi odgovori će vam se učiniti začuđujućim, ali kada jednom počnete vježbati i baviti se aikidom, brzo ćete početi cijeniti njegov jedinstven karakter.

Po čemu se aikido razlikuje od uobičajenih sportova?
Aikido je Budo. To je posebna vrsta borilačke vještine koja naglasak stavlja na duhovni razvoj.
Međutim, također je činjenica da je aikido postao član GAISF-a, međunarodne asocijacije sportskih saveza 1984. godine. Također, mora se napomenuti da na svjetskim igrama, organiziranim od strane GAISF-a, nema organiziranih natjecanja te komercijalizma Olimpijskih igara.
Dok se sportovi potpuno fokusiraju na natjecanja, primarna svrha aikida je duhovni razvoj cjelokupnog ljudskog bića. U aikidu, mi nikada ne prekomjernu silu za svladavanje protivnika. Po tome se aikido razlikuje od sportova.
U modernim sportovima često se spominje psihička priprema, ali ako se jačanje psihe upotrebljava samo radi pobjeđivanja protivnika, to zapravo ne potiče i duhovni razvoj.
Da zaključimo, moramo ponoviti da je primarna svrha aikida duhovni razvoj. On je Budo, potječe iz vremena i prostora gdje se o pitanju života i smrti odlučivalo trenutno, bez razmišljanja. Aikido promatra cjelokupno ljudsko biće, skroz u dubinu, što sportovima nije moguće. Aikido stavlja metode vježbanja tradicionalnih borilačkih vještina u kontekst modernog društva.

Zbog čega u aikidu nema natjecanja?
Ako razmišljamo o Budo-u u kontekstu suvremenog društva, jasno je da on mora imati neku drugačiju svrhu od učenja ljudi kako da pobijede protivnika upotrebom borilačkih tehnika. Ljudi bi trebali biti zainteresirani za bavljenje nečim što mogu korisno upotrijebiti u svojim životima. Moderni Budo mora imati nekakvu povezanost sa problemima svakodnevnog života. To je jedan razlog zašto u aikidu nema natjecanja.
U aikidu ne postoji koncept „pobjeđivanja protivnika“. Najvažnija svrha aikida je ujedinjenje s cjelokupnom prirodom na harmoničan način. Takvo stanje bića je nemoguće dostići kroz natjecanje. To je još jedan razlog zašto u aikidu nema natjecanja.

Hoće li me aikido učiniti jačim?
Aikido će te učiniti vrlo jakim. U aikidu spajamo um i tijelo svakodnevnim vježbanjem. Razvoj duhovne snage dat će ti nepokolebljivo povjerenje za svaki izazov u životu. To je prava snaga.

Koji je najvažniji faktor duhovnog razvoja?
Aikido je Budo. Jedini način da ga se nauči je stvarno iskustvo kroz svakodnevno vježbanje. Važno je za shvatiti da to nije jednostavno. Da nas ništa ne može uzdrmati i da nikada ne gubimo svoj centar – to je srce aikido učenja.

Čuo sam da svatko može vježbati aikido – muškarci i žene, mladi i stari. Je li to istina?
Kao što smo već spomenuli, moderni ljudi bi trebali tražiti nešto što im može koristiti u svakodnevnom životu. Koja je svrha duhovnosti kojom se možete koristiti samo dok ste mladi ili samo ako ste muškarci? Aikido može vježbati svatko; muškarci, žene, mladi i stari. U Japanu, najviše žena vježba upravo aikido. Također, prosjek godina vježbača je mnogo viši nego kod većine borilačkih vještina.
Aikido se bazira na prirodnim pokretima pa nema pretjeranog napora za tijelo.

Dali je tjelesna pripremljenost neophodna za aikido?
Ne. Osnivač aikida, Morihei Ueshiba, bio je vrlo ponosan na svoju veliku fizičku snagu sve dok nije sreo majstora Sokaku Takedu. Majstor Takeda bio je malen čovjek, ali svladao je Ueshibu s lakoćom. Ako su tvoji pokreti prirodni, tjelesna snaga nije potrebna, i možete nastaviti razvijati aikido tehnike, neovisno o starosti. Najbolje je izgraditi tijelo da bude prirodno. Iako izgradnja snažnog tijela nije prioritet, vježbanje aikida će prirodno rezultirati time da tijelo postane snažnije i fleksibilnije.

Koja je priroda KI-a u aikidu? Jeli to isto što i „chi“ u kineskim borilačkim vještinama?
Taj koncept može se objasniti riječima, ali ako nemate vlastitog iskustva, odgovor će imati malo značaja. Ako ne vježbate, ono što imate u glavi je male vrijednosti.
Koncept KI-a je centralan za aikido; osnivač je uvijek stavljao naglasak na važnost KI-a. Međutim, njegova objašnjenja su teška za shvatiti, posebno za ljude modernog doba. Jednom prilikom dugo je govorio o KI-u, a onda je odjednom sa smješkom rekao: „To je došlo direktno od Bogova!“
Postoji mnogo načina da se interpretira koncept KI-a, ali oni koji vježbaju postupno razvijaju intenzivno shvaćanje prave prirode KI-a. Ako bi upitali nekog majstora aikida o tome, odgovor bi otprilike glasio: „Kada spojim um i tijelo, moje cijelo biće vibrira harmonijom.“

U aikidu velika važnost daje se „snazi daha – breath power“ (KOKYU-ROKU). Da li je to povezano sa kapacitetom pluća?
„Snaga daha“ je mnogo više od kapaciteta pluća. Uključuje korištenje cijelog tijela. To nije samo dah, nego koncentrirana snaga koja proizlazi iz ujedinjenog uma i tijela. Snaga daha i KI su izvor snage u aikidu. Ne postoji ljudsko biće koje ne diše, i svi to rade nesvjesno. Disanje je najprirodnij refleks.

Kada gledam ljude koji vježbaju aikido, izgleda da se okreću kao da plešu. Mogu li takvi pokreti stvarno biti efikasni kao borilačke tehnike?
Dopustite da odgovorim sa primjerom školske izobrazbe. Ako učenik studira samo odgovore na pitanja, njegovo znanje će biti neodgovarajuće i nepotpuno. Dali je moguće ignorirati osnove u bilo kojem području učenja? Nasuprot tome, majstoriraj osnove, i napredak će doći brzo.
Drugi pristup u učenju borilačkih vještina bio bi „Ako se dogodi ovo, reagiraj ovako“. To se čini da olakšava učenje, ali je u stvarnosti od male važnosti u stvarnim situacijama. Nemoguće je postaviti i naučiti redoslijed reakcija na svaku moguću situaciju; također, u stvarnoj situaciji nemate opciju diktiranja protivniku koju vrstu napada da upotrijebi.
Pogledajmo metode učenja aikida malo bolje. Mi učimo različite tehnike koje nemaju praktičnu upotrebu u modernom društvu, ali učenje takvih tehnika pomaže nam da imamo snažne noge i kukove, solidan centar, dobru snagu daha. Nemoguće je da svaki pokret ima praktičnu upotrebu, ali učenje osnova će vam stvoriti mogućnost da imate primjeren odgovor u stvarnim situacijama.
Osim toga, snažan KI se stvara kružnim kretanjem. U namjeri da nacrtate lijepi krug, neophodno je da imate snažan centar. KI proizlazi iz tog centra i izvor je snage.
Tjelesni pokreti u aikidu su centrirani u SEIKA TANDEN, sredinu ljudskog tijela. Ako se nalazite u tom položaju, možete se kretati kružno, s pravom stabilnošću i stvarati veliku KI energiju. Ljudi koji vježbaju aikido nikada se ne „vrte okolo.“

Dali se koriste udarci nogama u aikidu?
Ne. Osnivač je ponekad demonstrirao udarce nogama, ali gotovo niti jedna od tih tehnika nije ugrađena u moderni aikido.
Kao što smo spomenuli, aikido stavlja naglasak na centriranje uma i tijela, sa obe noge na zemlji, i doslovno i metaforički. Udarci nogama se izbjegavaju zbog toga jer narušavaju taj balans na jedan trenutak. Uobičajeno ne vježbamo obranu od udaraca nogom i mnogi bi to mogli vidjeti kao problem. Ali u stvarnosti, solidno znanje osnova omogućuje dovoljnu reakciju na bilo koju vrstu napada.

Da li postoji slobodan sparing u aikidu?
Ne, iz istog razloga nema niti borbe. U aikidu nikada ne napadamo prvi, reagiramo jedino kao odgovor na protivnikovu agresiju. Zbog toga je nemoguće imati realan sparing. Međutim, imamo jednu vrstu slobodnog vježbanja, gdje jedan partner po volji koristi različite vrste napada, a drugi je slobodan koristiti bilo koju tehniku.

Tijekom vježbanja, koliko se treba odupirati tehnici? Ako se odupire previše, to otežava partneru vježbanje, a ako se ne odupire, koja je onda uopće svrha vježbanja?
Ne treba se uopće odupirati. Mnogi majstori borilačkih vještina neće se složiti s takvim pristupom, ali tu se ne radi o pasivnosti prilikom vježbanja. Više se radi o suradnji; vježbajući s partnerom naučit ćeš pravilno odmjeriti količinu pritiska (i otpora) koju treba primijeniti. To je efektivno vježbanje.
Evo primjera kako učinkovito vježbanje aikida može biti.Jednom je naš dojo posjetio hrvač Ichiro Yata, koji je bio olimpijac 1932. godine. Bio je u dobroj formi i odličan hrvač, ali  je bio potpuno nemoćan protiv tehnike nikyo, primjenjene na njegovu šaku. Budući da nije nikada nije učio aikido, bio je potpuno nemoćan oduprijeti se toj tehnici, usprkos svoj svojoj snazi. Aikido izgleda lak, ali kad jednom počnete učiti shvatite koliko je truda potrebno da bi izgradili pravilnu tehniku.

Koliko otprilike ima tehnika u aikidu?
Postoji oko 50 osnovnih tehnika. Međutim, jednom kad se osnova nauči i kad se razumiju principi aikida, broj varijacija tehnika postaje neograničen. Tehnike se ne uče jednostavnim kopiranjem pokreta. Ima onih koji pokušavaju stvoriti svoja načela, ali to nije moguće u Budo-u. Svi pokreti moraju pratiti prirodne principe i ne mogu biti umjetno stvoreni.
Evo jednog primjera. Ako bacite kamen, on će pasti na zemlju zbog sile gravitacije, i taj princip vrijedi bezuvjetno. Prirodna načela se moraju proučavati i shvatiti kao osnova, koja se ne može mijenjati. Iz tih načela nastaju osnovni pokreti, a iz njih različite varijacije.

Nije li problem zapamtiti tolike tehnike?
Ima onih koji pokušavaju zapamtiti svaku tehniku od samog početka učenja, kao i onih koji bi htjeli da im je sve objašnjeno prije nego uopće počnu učiti. Međutim, to je teško, ako ne i nemoguće. Jedino kroz učenje i vježbanje može doći do napretka.
Postoji jedna izreka:“Jako je važno zaboraviti tehnike u glavi te ih naučiti direktno od svog tijela.“

Postoje li različite škole aikida?
Da budemo jasni, postoje mnogi sistemi koji tvrde da su oni „takav i takav aikido“, bez ikakvog stvarnog znanja što je zapravo aikido. Postoje također neke grupe koje su se odvojile od aikida, kojeg je utemeljio Morihei Ueshiba. Neke čak organiziraju natjecanja, što je u potpunoj suprotnosti sa duhom aikida. Bez obzira o kojem se stilu aikida radi i kakve su im tehnike, ako su se odvojili od samog duha i principa aikida, to zapravo nije aikido.

Koji je pristup aikida prema etici?
Etika je ljudska tvorevina, koja ne postoji nigdje drugdje u carstvu prirode. Samim time znači da je umjetna. Etika varira od kulture do kulture i nemoguće je zaključiti da je neki način ponašanja potpuno pravilan. Pristup aikida je dopustiti da se osjećaj za etiku razumije prirodno kod svakog pojedinca. Bilo koja etika koja se nameće silom, ustvari nije prava etika. Prava etika je ona koja je najprirodnija.

Koja je najvažnija veza između učenja aikida i svakodnevnog života?
Osoba mora imati dobar stav i kretanje kroz život. U međuljudskim odnosima mora se izbjegavati sukob, a problemi se ne smiju riješavati silom. U nastojanju k tome, osoba bi trebala biti skromna i ponizna.